Pametan Pokret
  • Naslovna
  • Usluge
  • Cjenik
  • O nama
  • E-kutak
  • Kontakt
  • Naslovna
  • Usluge
  • Cjenik
  • O nama
  • E-kutak
  • Kontakt
Search
Liječnik drži mladu pacijenticu za rame

Rame - zdravo, bolesti i ozljede

Piše: Stjepan Dren Mlinarec, bacc.physioth., MFR terapeut

Rame anatomski gledamo kao cjelinu, ali zapravo se rame sastoji od 3 zgloba - glenohumeralni, sternoklavikularni i akromioklavikularni. 

Najzaslužniji za veliku pokretljivost ramena je glenohumeralni. To je kuglasti zglob i baš zato što je kuglast omogućuje velik broj pokreta. 

Rame je najpokretljiviji zglob u vašem tijelu, no to ima svoju cijenu - upravo zbog toga je i najnestabilniji. 

Osim brojnih pokreta u ramenom zglobu svaki pokret ima velik raspon primjerice odmicanje ruke od tijela (abdukcija) u rasponu pokreta seže i do 180 stupnjeva.

Sva tri zgloba koji čine rame spadaju u sinovijalne zglobove. Sinovijalni zglob je svaki zglob u kojem zglobna tijela nisu direktno spojena te su oni često vrlo pokretljivi. 

​Naše svakodnevno samostalno funkcioniranje bez tako velike pokretljivosti u ramenom zglobu je nemoguće, međutim što je zglob više pokretan to je veća šansa da će doći do luksacije odnosno iščašenja zgloba.
​
Termini iz vaše medicinske dokumentacije

Bill. (lat. billaterale = obostrano) - bilaterealno, obostrano
Sin (lat. sinister = lijevo) - lijevo, na lijevoj strani
Dex. (lat. dexter = desno) - desno, na desnoj strani

Rameni zglob je više od samo jednog zgloba

Glenohumeralni zglob spaja dvije kosti, lopaticu (lat. scapula) s nadlaktičnom kosti (lat. humerus). U glenohumeralnom zglobu se glavica humerusa (caput humeri) spaja s udubljenjem lopatice koje se zove cavitas gleonidalis ili glenoid. 

​Lopatica je povezana ključnom kosti (lat. clavicula) u obliku dodatnog zgloba koji zovemo akromioklavikularni zglob. Akromioklaviklavikularni zglob dobio je ime po tome što spaja akromion (posebni dio lopatice) s klavikulom ili ključnom kosti.

​
Ključna kost se zatim spaja s prsnom kosti ili sternumom u obliku sternoklavikularnog zgloba.

​Tako se rameni zglob veže s prsnom kosti pomoću nekoliko zglobova i to mu pruža veću stabilnost i štiti ga od iščašenja
Ilustracija koja prikazuje kosti i zglobove ramena

Iščašenja su najčešća ozljeda ramenog zgloba

Iščašenje ili dislokacija ramenog zgloba nije rijetka pojava a podrazumijeva izlazak glave nadlaktične kosti iz udubljena na lopatici. 

​Ovisno o smjeru pomaka glave nadlaktične kosti razlikujemo nekoliko vrsta iščašenja:
  • Prednje - ovo je najčešća vrsta iščašenja koja se javlja u 90 posto slučajeva. Obično nastaje pri padu na ispruženu ruku koja je u vanjskoj rotaciji. Dolazi do pomaka glave nadlaktične kosti u odnosu na lopaticu prema naprijed.
  • Stražnje - nastaje iznimno rijetko obično kao posljedica pada za vrijeme epileptičkog napadaja ili strujnog udara. Ovo iščašenje se zbog okolnosti nastanka često ne prepozna na vrijeme. Dolazi do pomaka glave nadlaktične kosti u odnosu na lopaticu prema natrag.
  • Donje - dolazi do pomaka glave nadlaktične kosti u odnosu na lopaticu prema dolje. Ova vrsta iščašenja rijetko nastaje samostalno, u pravilu je kombinirano s prednjim ili stražnjim iščašenjem.
Ilustracija koja prikazuje iščašenje glenohumeralnog zgloba u ramenu

Tri kosti ramena su lopatica, klavikula i nadlaktična kost (humerus)

Unutar zgloba ramena dolazi do povezivanja nekoliko važnih kostiju a to su lopatica ili scapula i nadlaktična kost ili humerus. Također s lopaticom spojena je clavicula ili ključna kost.
​

Anatomski prikaz kostiju ramena: ključna kost, lopatica i ramena kost

Na kostima mogu postojati osteofiti. Osteofiti su koštani izdanci koji nastaju kao posljedica osteoartroze ili osteoartritisa ramena.
​
Pacijenti s osteofitima mogu se žaliti na bol u ramenu i krepitacije ili zvučne fenomene nalik pucketanju pri pokretima u ramenom zglobu. Osim toga može postojati i smanjena pokretljivost ramena.

​Osteofiti se najbolje mogu uočiti pomoću rendgenske snimke ramena. UZV i magnetna rezonanca slabije prikazuju koštane strukture te se one koriste ako želimo prikazati meka tkiva poput okolnih mišića i burzi.

Hrskavica u ramenu oblaže i štiti zglobne plohe

Hrskavica prekriva zglobne površine i omogućuje glatko kretanje između kostiju s minimalno trenja. Hrskavica prekriva glavu nadlaktične kosti i zglobnu površinu lopatice (glenoid) koja dolazi u kontakt s nadlaktičnom kosti. 

Hrskavica ima za cilj spriječiti prekomjerno trošenje kosti koje bi nastalo kada bi plohe kosti udarale jedna u drugu prilikom svakodnevnih aktivnosti poput podizanja ruke, nošenja tereta i okretanja.

Osim što smanjuje trošenje kosti hrskavica u zglobu ramena osigurava ravnomjernu raspodjelu sile i pritiska. Zglobne površine zgloba ramena prekrivene su debelim slojem hijaline hrskavice. Hijalina hrskavica dobila je naziv po grčkoj riječi hyalos što znači prozirno, dakle hrskavica je prozirna.

Oštećena ili istrošena hrskavica u ramenu može izazvati niz simptoma:
  • bol
  • ukočenost
  • smanjena pokretljivost
  • crvenilo i oteklina zgloba
  • zvukovi poput pucketanja (krepitacije)

Ljudi s oštećenjem hrskavice često osjećaju bol prilikom svakodnevnih radnji kao npr. podizanja predmeta u zrak iznad razine ramena.

Važno je čuvati hrskavicu jer se ona jako teško obnavlja. To je zato što za razliku od drugih tkiva, hrskavica nema vlastite krvne žile koje bi dovodile hranjive tvari i kisik potrebne za proces obnove. Umjesto toga hrskavica upija hranjive tvari i kisik procesom difuzije što usporava proces obnavljanja.

Zbog toga je izrazito važno sačuvati zdravlje hrskavice održavanjem uredne tjelesne težine, aktivnim načinom života, izbjegavanjem pretjeranog opterećenja zglobova, te po potrebi i medicinskim vježbama kroz koje vas vodi fizioterapeut. Tako čuvate svoje zglobove od osteoartritisa i bolova.
​
Krepitacije u ramenu 
su zvukovi pucketanja, krckanja, škripanja ili struganja koji nastaju unutar zgloba. Izraz dolazi od latinske riječi crepitare, što znači praskati ili pucketati. Nastaju kada se ošteti ili istroši glatka zglobna hrskavica (npr. kod osteoartritisa ramena), pa kosti stružu izravno jedna o drugu.

Rotatorna manšeta i drugi mišići ramena ga pokreću i stabiliziraju

Rotatorna manšeta je široko prihvaćeni naziv za četiri mišića koja osiguravaju stabilnost ramena i omogućavaju brojne pokrete u ramenom zglobu.

Mišići rotatorne manšete su:
  • Supraspinatus - ovaj se mišić nalazi u istoimenoj jami tzv. fossa supraspinata koja je dio lopatice. Tetiva ovog mišića prolazi kroz jamu i veže se za glavu nadlaktične kosti (humerus). Zbog karakterističnog položaja ovaj mišić omogućava abdukciju. Abdukcija je odmicanje ruke u stranu dalje od tijela. Oštećenja rotatorne manšete najčešće zahvaćaju tetivu supraspinatusa. 
  • Infraspinatus - on se nalazi ispod supraspinatusa a njegova se tetiva hvata za glavu nadlaktične kosti. Ovaj mišić je odgovoran za vanjsku rotaciju i osigurava dodatnu stabilnost ramenog zgloba. Infraspinatus s druga 3 mišića rotatorne manšete drži glavu nadlaktične kosti duboko u čašici ramenog zgloba poznatija kao cavitas glenoidalis. Zbog rada ovih mišića manja je šansa da će glavica iskočiti iz zglobne čašice.
  • Teres minor - ovaj mišić je položen na lateralnom tj. bočnom dijelu lopatice a veže se za glavu nadlaktične kosti straga. On je odgovoran za vanjsku rotaciju u ramenom zglobu
  • Subscapularis - on se nalazi u istoimenoj jami (fossa subscapularis) na prednjoj strani lopatice. Ovaj se mišić veže za prednji dio glave humerusa i odgovoran je za unutarnju rotaciju ramena. 
​
Ilustracija koja prikazuje mišiće rotatorne manšete ramena

​Osim mišića rotatorne manšete za pokrete u ramenom zglobu odgovorni su i drugi mišići ramena:
  • Deltoideus - mišić ramena koji ima tri dijela a to su prednji, srednji i stražnji dio. Deltoideus je mišić koji pokriva velik dio ramenog zgloba i daje mu okrugli oblik. Ovaj mišić ima nekoliko funkcije a to su abdukcija (odmicanje ruke u stranu), ekstenzija (pružanje cijele ruke prema natrag) i fleksija (podizanje ruke). Također ovaj mišić sudjeluje u pokretima vanjske i unutarnje rotacije.
  • Pectoralis major - poznatiji kao veliki prsni mišić pokriva veliki dio prednje strane prsnog koša. Polazi s više mjesta (ključna kost, prsna kost i rebra) a tetiva ovog mišića hvata se za izbočenje odnosno greben nadlaktične kosti koji se nalazi na prednjoj strani. Ovaj mišić ima tri funkcije a to su adukcija (primicanje ruke prema sredini tijela), fleksija (pomicanje ruke prema naprijed) i unutarnja rotacija ramena.

Tetive ramena povezuju mišiće s kostima

​Tetive ramena su strukture nalik užeta koje učvršćuju mišić za odgovarajuće mjesto na kosti.
​
Ilustracija koja prikazuje tetivu mišića supraspinatusa u ramenu

Tetive mišića ramena su osobito sklone upali, kalcificiranju i rupturama.

Upala tetive ili tendinitis je stanje uzrokovano fizičkim preopterećenjem ili ozljedom. Preopterećenje tetive češće nastaje u osoba koje nepravilno izvode vježbe primjerice početnici u teretani. Tendinitis je češći u starijih budući da su tetive manje elastične.

Pacijenti s upalom tetiva ramena obično razviju sljedeće simptome:
  • bol i osjetljivost u ramenu
  • smanjenje opsega pokreta u ramenu
  • oteklina ramena
  • krepitacije (zvučni fenomen nalik pucketanju) u ramenu
  • crvenilo i toplina u zahvaćenom ramenu

Liječenje tendinitisa može biti različito ovisno o jačini upale. Kod blažih oblika upale preporučuje se mirovanje, stavljanje hladnih obloga i uzimanje lijekova za smanjenje bolova. Ponekad imobilizacija ramena pomoću marame može smanjiti bol jer se tako smanjuje pokretljivost zgloba.

Kod težih slučajeva preporučuje se fizikalna terapija i terapija ultrazvukom. Kortikosteroidne injekcije smanjuju upalu a samim time i bol međutim dugoročna primjena kortikosteroidnih injekcija nije poželjna jer utječe na elastičnost i građu samih tetiva. 

Postoji stanje koje zovemo kalcificirajući tendinitis i ono najčešće zahvaća tetive mišića rotatorne manšete. Kalcificirajući tendinitis je posebna vrsta tendinitisa ili upale tetive koja se očituje nakupljanjem kalcifikata (kristalići kalcija) u području hvatišta tetiva za kost. Nakon nekog vremena može doći do spontanog povlačenja kalcifikata i uspješnog cijeljenje tetive. Za vrijeme tog povlačenja kalcifikata rame je izrazito bolno. 
​

Ilustracija koja prikazuje upalu i kalcifikate u tetivi mišića supraspinatusa i kalcifikate u burzi

​Češće se javlja kod oboljelih od šećerne bolesti  i žena.
Postoje dva stadija bolesti a to su stadij formiranja i stadij resorpcije. Početni stadij u pravilu nema simptoma dok za vrijeme resorpcije dolazi do stvaranja viška krvnih žila, upale i porasta tlaka unutar tetiva, što uzrokuje bol. 


Dodatna bol stvara se zbog sudaranja tako povećane tetive s kostima koje ih okružuju. Pacijenti se žale na bol i lokalnu osjetljivost u području deltoidnog mišića koji okružuje rameni zglob. Pokretljivost je smanjena zbog boli, a bolesnik ne može ležati na bolesnoj strani. 

Na rtg prikazu (rendgenu) se vidi depozit kalcija koji je lokaliziran unutar tetive, najčešće tetive supraspinatusa i nije povezan sa susjednom kosti.

Liječenje uključuje svakodnevne vježbe radi održavanja pokretljivosti ramena. Injekcije se izbjegavaju. Ako to nije uspješno, kalcifikati se uklanjaju kirurški. 

Oštećenje ili ruptura tetive može biti djelomično ili potpuno. Najčešće dolazi do rupture supraspinatusa budući da njegova tetiva prolazi kroz uski prostor ispod lopatice i hvata se za glavu nadlaktične kosti.

Ruptura tetive može biti posljedica traume, degenerativnih promjena ili sindroma sraza u kojem postoji konstantno udaranje mišića u nadlaktičnu kost. Bolesnici se u tom slučaju žale na bol i krepitacije (zvučni fenomen nalik pucketanju) pri podizanju ruke. Ova se ozljeda dijagnosticira pomoću ultrazvuka ili MR-a. 

Kod dugotrajne boli liječenje uključuje mirovanje, primjenu analgetika poput brufena i redovito vježbanje. Kod naglo nastalog puknuća tetive liječenje je kirurško s otvorenim pristupom na zglob. Operacijom se tetiva fiksira šavovima za kost.

Ligamenti ramena ga čuvaju od pretjeranih pokreta i iščašenja

Osim što su važni za stabilnost zgloba, ligamenti sadrže proprioceptore i neizostavan su dio proprioceptivnog sustava. Kada se zglob približi svojim krajnjim, potencijalno opasnim granicama pokreta, ligamenti se napnu. Mehanoreceptori u njima istog trenutka šalju brze električne impulse u leđnu moždinu i mozak. Informacija iz ligamenata u leđnoj moždini izaziva brzi motorni odgovor (refleks). Središnji živčani sustav automatski naređuje okolnim mišićima da se naglo kontrahiraju (stisnu) kako bi stabilizirali zglob i spriječili njegovo iščašenje ili puknuće.​ 

Propriocepcija je naš unutarnji osjet koji tijelu omogućuje prepoznavanje položaja, pokreta i napetosti mišića, tetiva i zglobova u prostoru. Ligamenti dakle igraju važnu ulogu u ovom osjetu. Kod istegnuća i puknuća ligamenata dolazi i do oštećenja proprioceptora u njima. Informacije koje takav ligament šalje mozgu su nepoptune i to se naziva proprioceptivni deficit. Stoga je važan dio rehabilitacije ramena i proprioceptivni trening. 

Nekoliko ligamenata ograničava pokretljivost ramenog zgloba i sprječava iščašenje nadlaktične kosti. 

​Ligamenti koji čuvaju rame od pretjeranih pokreta su:
  • korakohumeralni ligament
  • glenohumeralni ligament 
  • transverzalni humeralni ligament
​
Anatomska ilustracija koja prikazuje ligamente u ramenu

​Glenohumeralni i transverzalni humeralni ligamenti su kapsularni ligamenti, dok je korakohumeralni pomoćni ligament i nalazi se izvan kapsule (čahure) zgloba.


Korakohumeralni ligament proteže se od korakoidnog nastavka lopatice do tuberkula humerusa i podupire zglob s gornje strane. Djeluje tako da ograničava prekomjernu vanjsku rotaciju nadlaktične kosti.

Glenohumeralni ligament podupire zglob na prednjoj i donjoj strani. Glenohumeralni ligament ima tri dijela. Sva tri ligamenta postaju zategnuta tijekom vanjske rotacije nadlaktične kosti, dok se opuštaju tijekom unutarnje rotacije (okretanje ispružene ruke prema unutra). 

Transverzalni humeralni ligament proteže se horizontalno između tuberkula ili izbočina nadlaktične kosti. Prekriva tetivu duge glave mišića biceps brachii i sprječava pomak tetive bicepsa. 

Najčešći uzroci pucanja ligamenata u ramenom zglobu uključuju:
  • iščašenja ramena 
  • nagle ozljede ramena
  • prekomjerno istezanje zbog ponavljajućih pokreta u profesionalnih sportaša
  • starenje 

Simptomi puknuća ligamenata su:
  • bol
  • nestabilnost zgloba i osjećaj da će rame „iskočiti“
  • smanjena pokretljivost
  • oteklina 

Liječenje može uključivati fizikalnu terapiju i imobilizaciju zgloba, a u težih ozljeda potrebna je operacija.

Burze u ramenu smanjuju trenje između kostiju, tetiva i mišića

Burze su sluzne vreće uz tetive koje im pružaju potporu, smanjuju trenje i pritisak prilikom pokreta. Glavna burza u ramenom zglobu je subakromijalna burza ili deltoidna burza. Subakromijalna burza nalazi se između čahure zgloba i deltoidnog mišića koji obavija rame.
​

Ilustracija koja prikazuje burze u ramenu i upalu burze tj. burzitis

Upala burze ili burzitis ramena obično nastaje kod prekomjernog opterećenja ramena (za vrijeme sportskih aktivnost ili fizičkih radnika) ili kao posljedica ozljede.

Burzitis uzrokuje bol, oteklinu i smanjenu pokretljivost ramena.

U takvom stanju potrebno je mirovati i hladnim oblozima ublažiti oteklinu.

Kod jakih bolova liječnik vam može predložiti tablete za ublažavanje boli.

Osim tableta korisni za ublažavanje boli mogu biti i gelovi za hlađenje oboljelog ramena.

​Vrlo rijetko može se napraviti punkcija i drenaža sadržaja burze.

Krvne žile i limfni sustav u ramenu

Rame dobiva kisik i hranjive tvari iz krvi zahvaljujući granama dviju glavnih žila, a to su aksilarna arterija i subskapularna arterija. 

Aksilarna arterija prolazi kroz pazuh te se dalje grana kako bi opskrbila mišiće i zglob ramena. 

Subskapularna arterija doprinosi opskrbi stražnjih dijelova ramena i lopatice.

Sve nusproizvode metabolizma u ramenu odvode vene, od kojih je najvažnija aksilarna vena, kojom krv putuje natrag prema srcu. 


​Limfni sustav ramena
sastoji se od mreže limfnih žila koje odvode limfu prema limfnim čvorovima u pazušnom području (aksilarnim limfnim čvorovima) koji se nalaze uz glavne krvne žile. Ovaj sustav pomaže u odstranjivanju otpadnih tvari i viška tekućine, ali i u imunološkoj zaštiti, sprječavajući infekcije.
Bol u ramenu je vrlo čest problem, a istraživanja pokazuju da između 18% i 26% odraslih osoba doživi bol u ramenu u nekom trenutku svog života. Rame je jedan od najsloženijih zglobova u našem tijelu i omogućava širok raspon pokreta, ključnih za svakodnevne aktivnosti.

​Bolesti i problemi s ramenom mogu značajno ograničiti funkcionalnost u svakodnevnim aktivnostima, stoga je važno na vrijeme dijagnosticirati uzrok boli i započeti odgovarajuće liječenje.
Želite li sačuvati zdravlje ramena i cijelog tijela, dobrodošli ste na naše grupne medicinske vježbe u Zagrebu ili online medicinske vježbe gdje god se nalazili. 
Smatrate li da je ovaj tekst poučan i koristan, podijelite ga. Hvala.
Korišteni izvori:
Ortopedija: Marko Pećina i suradnici
Kirurgija: Željko Sutlić, Davor Mijatović, Goran Augustin, Ivan Dobrić i suradnici
Glenohumeral joint

Applied anatomy of the shoulder
Strength Training and Shoulder Proprioception
Proprioception - The Missing Link Between Strength and Stability

Picture

I prijavite se na newsletter
Prijavom na newsletter pristajete na primanje obavijesti i promocija od obrta Pametan pokret, Ulica SR Njemačke 6, Zagreb. E-mail adresa biti će strogo korištena isključivo u navedene svrhe.
Pametan Pokret
mjesto za stručnu podršku na putu do zdravlja
IBAN: HR5023400091160619267
Zagreb: Bosutska 9 | Račićeva 5
E-mail: [email protected]
​Tel: + 385 98 720 690


Vaše mišljenje nam je bitno:
Klikom na Facebook reviews ili Google reviews možete ocijeniti koliko ste zadovoljni radom.
​Veliko hvala!

Copyright © 2020 Pametan Pokret
Proudly powered by Weebly
  • Naslovna
  • Usluge
  • Cjenik
  • O nama
  • E-kutak
  • Kontakt